Sinopse
Na obali Dunava u Varošu, kroz koji će tijekom jednoga stoljeća proći carevine, države, ratovi i ideologije, podiže se kazalište. Istoga dana kada je položen kamen temeljac, rađa se Antun Lipovac – dijete bez poznata oca, čiji će život zauvijek ostati vezan uz žutu zgradu pod kupolom.
Uoči otvorenja, s krova nestane zlatni anđeo, a graditelj kazališta August Gospodnetić umire ostavivši dječaku zagonetnu posljednju molbu. Od toga trenutka potraga za anđelom postaje i potraga za smislom prošlosti, za izgubljenim vezama među ljudima i za onim što ostaje kada vrijeme izbriše dokaze.
Dok se pred kazalištem smjenjuju naraštaji, zastave i pobjednici, iza njegovih zidova talože se ljubavi, smrti, izdaje, nade i sjećanja. Kazalište postaje pozornica jednoga grada i čuvar njegovih najdubljih tajni.
Kronika provincijskog kazališta veliki je roman o pamćenju i zaboravu, čovjeku i vremenu, pripadanju i gubitku. Jer možda nije najvažnije ono što povijest može dokazati, nego ono u što još vrijedi vjerovati.
„Riječ je o jednom od najboljih romana, ne samo Pavličićeva opusa nego i našeg završnog desetljeća.“
Ivan J. Bošković, Slobodna Dalmacija
„Raznoliki mentaliteti ovdašnjih ljudi, Hrvata, Srba, Nijemaca, Židova, njihov desetljetni život međusobne upućenosti jednih na druge, povezanosti, različitosti u odnosu na ostale hrvatske krajeve, sve te opće aspekte tamošnja života Pavličić uspijeva iznijeti, uvjerljivo objasniti i literarno oblikovati pripovijedajući život Antuna Lipovca, njegova provincijskog kazališta, stvarajući literarnu sliku koja može dobro poslužiti i onima koji vole književnost, ali i onima koji ne razumiju povijest ovih prostora ili uzroke zašto su lomovi ovdje česti i ponorni.“
Željko Kliment, Vjesnik
